Antun Urbić, nadimkom zvan Backo, imao je samo 5 godina kada je njegov otac, 60-tih godina prošlog stoljeća, iz Švicarske donio jedan Märklin vlakić. Odmah ga je fasciniralo koliko su ti modeli vjerne kopije pravih vlakova. U početku je samo smio gledati kako tata vozi vlakić, a s vremenom je počeo pomalo i surađivati. Tako je nastala njegova sklonost prema vlakićima, koja je kasnije prerasla u pravu ljubav i prema vlakićima i prema maketarstvu.

Kad je skupio dovoljno vlakića, tračnica i ostalih potrebnih komponenti, započeo je sa izradom prvih maketa. U početku manjih, pa onda sve većih, dok na kraju nije okupirao cijeli tavanski prostor kuće u kojoj živi. Veliku pomoć u početku pružio mu je Karlo Paladin koji je njegove ideje (uz niz svojih nadopuna) prenio u WINTRACK – vodeći svjetski računalni program za planiranje rasporeda i izgleda pruge na maketi. S vremenom se rodila ideja za izradom jedne još veće makete koju bi mogao i pokazati posjetiteljima.

Kad mu se ukazala prilika, preselio je postojeću maketu sa tavana u jednu dvorišnu prostoriju u Gundulićevoj 4. Tu su 1. listopada 2011. Marin Benkus, Domagoj Terzić i on započeli rad na velikoj maketi koja se danas smatra najvećom u Jugoistočnoj Evropi. Uz ovu trojicu, svoj veliki doprinos u razvoju makete dali su i Želimir Matočec i Ivan Žubrinić, a povremeno su pomagali i Matija Bulat i Hrvoje Terzić. Vrlo važan posao obavio je i Peter Jirka iz Beča, koji je konfigurirao WIN-DIGIPET, program za automatksu vožnju vlakova.

Antun Urbić – Backo
Antun Urbić
Marin Benkus
Marin Benkus
Matija Bulat
Matija Bulat
Peter Jirka
Peter Jirka
Želimir Matočec
Želimir Matočec
Karlo Paladin
Karlo Paladin
Domagoj Terzić
Domagoj Terzić
Hrvoje Terzić
Hrvoje Terzić
Ivan Žubrinić
Ivan Žubrinić
Contact Us

Upiši pojam i pritisni ENTER za pretraživanje ILI SAMO PRITISNI ENTER ZA ULAZAK U ARHIVU NOVOSTI